Rodjen 02/10/1985 na dan oslobodjenja Tuzle,na Gradini...
Rodjenja se ne sjecam,mozda se nisam ni rodio...mozda sam oduvijek bio...
Mama je bila nerotkinja i slucajno me dobije u 39-oj godini...Sada su mi roditelji u penziji i imaju 67 i 60 godina.
Malo u obdaniste isao,onda pred rat sam ostajao sam kod kuce.
Imali smo neku (m)uciteljicu u obdanistu-Milja se zvala-stalno bi nas tjerala u cosak da stojimo ukoliko ne bi slusali-i to da drzimo glavu uperenu u plafon.Tako po dva sata do kte ne zaboli vrat...ccc...
Jednom me je tokom popodnevnog spavanja (obavezno bilo u obdanistu),nakon sto je vidila da se vrtim i ne mogu zaspati,pozvala:''Miki,Miki''.Ja pridignem glavu a ona ce:''Eno ti mama dosla''Ja se dignem skroz a ona PLJAS!-opali mi samarcinu...''To ti je jer ne spavas''...Bolesnica...
Sa pocetkom rata pocela i skola...Ja se protivio,necu u skolu,necu i na kraju se naviknem(i to previse,bubator mali).Prva tri razreda u podrume onda 1995-ta dodje i kraj rata.U osnovnoj (1992-2000) bio matematicar i zovnu me iz Tursko-bosanskog Sarajevo koledza da dodjem besplatno.Kontam sa roditeljima-drugi placaju a meni besplatno,i tako dodjem...Koledz (2000-2004).
Na kraju me razredni nagovori u cetvrtom razredu da radim prijemni ispit za fakultet u Turskoj koji sponzorise turska vlada.I dobijem Bosfor univerzitet na engleskom(2004),jedan od boljih univerziteta u Turskoj.Ekonomiju nudili samo a ja htio elektrotehniku.I opet skontamo roditelji i ja da idem.Tako sam se njima starima skinuo sa ledja,i iako jedinac sin-odem u tudjinu.Nisam sam ovdje,ima nas oko 100 studenata samo u Istambulu,znamo se svi i druzimo.Turski dovoljno znam da se sporazumijem.Na fasku nema usmenog i svi ispiti i predavanja su na engleskom...Dzeparac,skolarina,besplatna voznja busem,metroom i autobusima po Istambulu-sve mi je to osigurano.Ja moram placati avionsku kartu samo ...ali nije ni to jeftino..
Omiljena boja plava,volim cevape s kajmakom,prirodne sokove,ne pusim,pijem ko lud,pokusam nekad da se spusim-nekad uspije-a nekad mi bude muka,da ocu crknut,aritmija srca,pozelenim...hahaha...
Nemam dva zuba u gornjoj vilici,visok 188 cm 72 kile imam,veoma sam mrsav,imam duge mrsave ruke,krive noge,krive zglobove,grubu kozu na sakama,dug vrat,ne znam plesati,plivati,depresivan sam u zivotu,pesimista,ali kada sam raspolozen (to je u slucajevima kada se najedem ili napijem ili je sa mnom osoba pred kojom se mogu ponasati kako hocu bez ustrucavanja) onda sam pun energije...Stidljiv poprilicno,u zadnje vrijeme se normalizujem ipak,sramezljiv,cutljiv u drustvu,roker,malo kao sviram gitaru,nemam vozacku,auto,samo biciklo...broj cipela 45,medjed...opada mi kosa uzasno...gotov sam za godinu...
Kuci dolazim tri mjeseca ljeti (15 juni – 20 septembar) i zimi mjesec (20 januar – 18 februar),za raspuste,ali cu ovog ljeta morati ostati na ljetnjoj skoli kako bih ocistio drugu godinu,i da budem siguran da necu izgubiti stipendiju.A zao mi koncerta Pepersa u Indjiji,Exit festivala i koncerta Stones-a u Beogradu...Ja bih na to sve,ali je sve prije avgusta a i para neam...Ubicu se...
Pisem ovako neplanski,sta mi padne na pamet :p.
Mnogo sam puta pisao biografiju ovako pa mi je mrsko da sve u detalj,a necu da kopiram,zelim da pisem iskreno.
Ljeti nas ima 5 u drustvu,gitariste,muzicari,rokeri,pocela je zavist da zalazi u drustvo i raspadamo se.Najbolji drug (ista klupa u koledzu,sada je u Aistriji u Gracu sa sestrom studira arhitekturu,Mirza) je jedino sto mi je ostalo cvrsto u zivotu.Ujutro idemo na kafu kad smo u Banovicima,pa na bazen,pa na bicikla,bilijar,kafa,jedemo,sviramo jedan kod drugog,on ima bend,ide na probe ja ih slusam,uvece se sjedi u parku sa gitarom,pije do besvijesti.Proslog ljeta ne odosmo na more ni na jednu motorijadu niti na piknik (samo jednom ustvari,5 dana na Krivaju,sa SDP-om).Inace to nas ranije nije fulalo...uglavnom tako se provodimo,a posto su nam u drustvu vecina ljudi koji ne izlaze iz Banovica meni je krivo i pokusavam izvuci Mirzu i sebe malo vani.Tuzla je recimo toliko veca i ima vise mjesta za provod.Jos Mirza ima Feliciju,pa cemo vidjeti ovo ljeto.
Neki dan su starci uzeli kompjuter i prikljucili se na net,pa se uce malo...hehehe..
.Ja sam veoma razmazen...Nesiguran sam u sebe,ne vidim buducnost za sebe niti se mogu zamisliti da radim negdje...
Bio sam jedno vrijeme u izvidjacima,pocevsi od rata (kao poletarac)pa sve do logorovanja u Celebicima ,15 dana.Kako je tu bilo lijepo...ccc...volim prirodu,miris zemlje kada sjedis na njoj,mekana trava uokolo,Sunce koje me cini raspolozenim,drustvo,cvijece,ljeto,sum vjetra u krosnjama,onda noc-vedra sa punim mjesecom i zvijezdama,sjedimo oko vatre,carobna noc,elektricitet u zraku,topli ljetnji vjetar na kozi,podsjeca na djetinjstvo,igre zmire,trcanje,graju djece...kako je lijepo bilo prije rata...Lutaju mi misli...
Hocu kartu za Exit!!!