Zovu me Ms. Hill 

Ms. Lauryn Hill, hip-hop i soul kraljica i tri puta nagrađivana

za najprodavaniji album na svijetu, nastupiće na Exitu,

u subotu, 14. jula. Osmostruka dobitnica Grammy nagrada

vratila se početkom ove godine u javnost posle dužeg odsustva

gostujući na albumu Joss Stone „Introducing Joss Stone".

Krajem marta vratila se sa odmora i ušla u studio sa Fugees,

gdje ponovo zajedno snimaju album, za koji se još uvijek

ne zna ni kada će biti objavljen ni pod kojim nazivom.

Ali za Ms. Lauryn Hill ovo je okupljanje radi konačnog kraja.

Da li žena poznata kao Ms. Hill može da kreira hip-hop magiju

po drugi put na njen način?

 

Source: Essence magazine

By Joan Morgan 

Essence: Čemu ponovno okupljanje članova Fugee's?

Ms. Hill: Vraćajući se i riješavajući stvari koje su rasturile bend,

pokušavamo da zaradimo na vajbu i sinergiji koja je nekada postojala.

Prvo scensko iskustvo i dosta samopouzdanja od onog što sam naučila

u studiju dugujem tim momcima, Wyclef-u posebno. Imali smo

komplikacije nakon što smo veoma mladi postali javne ličnosti,

i sve se desilo pod mikroskopom. Bilo je dobrog i lošeg. Stvari se

sigurno nijesu završile kako treba. Tako da ovaj projakat ima dosta

veze sa konačnim završetkom. Kada razriješite negativne stvari onda

možete da se posvetite pozitivnim.

Essence: U prošlosti mnogi su Vašu vezu sa bendom Fugees

opisivali kao emotivno toksičnu. Šta se promijenilo?

Ms.Hill: Mnogo sam starija, mudrija i jasnija. Mnogo toga sam

naučila o ljudima. U isto vrijme, postojala je ogromna količina

negativne energije koja me je blokirala i pokušala da spriječi moje

samostalne muzičke pokušaje. I to me je na neki način natjeralo da se

vratim, riješim neke stvari.

Essence: U biznisu ste gdje postoji velika količina pritiska na

umjetnike da nastave da produciraju i stvaraju, čak iako nekad

nemaju šta da kažu. Kako ste uspjeli da izbjegnete to?

Ms. Hill: Živim rijedak i jedinstven život u kom stvaram naprestano.

Čak je način na koji osmislim moje slobodno vrijeme za neke svakako rad.

Dosta pišem. Nekad su to pravi mali scenariji. Nekad sam omađijana

odjećom i modnim dizajnom. Nekad me muzika inspiriše. Nekad je to

jednostavno ljubav. Ali pritisak može biti ogroman. Može biti takođe

i veoma opasan, skoro kao kompresija.

Essence: Veoma mladi postigli ste veliki uspjeh. Kako ste se

nosili sa slavom?

Ms. Hill: Ne vjerujem da sam ikada umjela da se nosim sa slavom.

Tokom jednog perioda morala sam da se potpuno sklonim. Bilo je

mnogo izazova, zamki-bilo da se radilo o zavisnosti o imidžu koji

sam imala ili o lažnom osjećaju sigurnosti. Radila sam veoma iskreno

 i čisto, ali ti izazovi stvarali su veoma toksičnu situaciju za moju

kreativnost, moju ličnost. Sa 23. godine, ne znate kako da se nosite s

tim na diplomatski način, posebno kada su svi oko vas pod uticajem

novca, slave i medijske pažnje. Biti slavan po sebi postaje zavosnost.

Nadam se da današnji umjetnici neće naći u zamci imidža koji zapravo

ne pokazuje ko su oni stvarno. Svi su na neki način povezani sa

supercool, super zrelim, super perfektnim, super konsistentnim

imidžom. Izgleda lijepo na pogled ali može da povrijedi ljude i da

ih spriječava u njihovom razvoju.

Jer njihov imidž raste ali njihove ličnosti ne.

Essence: Nakon što je album " The Miseducation of Lauryn Hill"

objavljen, postali ste ikona mnogih mladih crnkinja koje su se

indentifikovale sa vašom muzikom i imidžom. Da li je taj Vaš

status bio neka vrsta pritiska?

Ms. Hill: Mislim da je represija sve ono što je van istine. Ako je taj

status ikone rezultat toga što ljudi cijene vrijednost mog poštenja,

onda je zaslužen. Postaje represivan ako je zasnovan na lažnom

konceptu i imidžu. I to je nešto od čega konstantno pokušavam da

pobjegnem. Ljudi moraju da razumiju da je Lauryn Hill koju su

upoznali na početku, bila sve ono što je bilo dozvoljeno u to vrijeme.

Mnogo snage, duha i strasti, želje, radoznalosti, ambicije i mišljenja

ostali su van tog malog prostora koji je određen za masovnu konzumaciju

i određivan limitiranim standardima. Morala sam da odstupim kada

sam shvatila da sam zbog svega pristala na kopromis. Osjećala sam se

neudobno što moram da se smijem nekome u lice a da mi se taj neko

stvarno nije sviđao ili ga nijesam dovoljno poznavala da bih znala

da li mi se sviđa ili ne. Mislila sam da je bilo u redu da pišem pjesme

o nečemu komplikovanom ukoliko prolazim kroz neku komplikovanu

situaciju. Ali sam otkrila da ljudi mogu da razaznaju samo crveno ili

plavo ali ne i ono između. Ja sam bila ljubičasta. Morala sam da se

borim za indentitet koji se nije uklapao na jednu od ovih strana.

Ja sam cijela žena. I kada ne mogu da budem cijela, imam problem.

Na kraju sam razmišljala "moram otići odavde!"

Essence: Znači, donijeli ste svjesnu odluku da se sklonite sa

javne scene na određeno vrijeme. Šta ste otkrili?

Ms. Hill: Tokom dvije ili tri godine sam bila van društvene interakcije.

Bez muzike. Bez televizije. Bio je to veoma introspektivni i

komplikovan period jer sam morala da se suočim sa svojim

strahovima i savladam svaku demonsku misao o inferiornosti,

nesigurnosti ili straha što sam Crnkinja,

mlada i nadarena u ovoj Zapadnoj kulturi.

Bila je potrebna velika količina hrabrosti, vjere i

rizika kako bi ponovo stekla sigurnost u sebe.

Morala sam da se suočim sa ljudima koji nijesu

bili srećni zbog toga.

Bila sam mlada žena sa naprednim razmišljanjima

koja nije bila uplašena svoje ljepote i njene seksualnosti.

Za neke ljude to je bilo neprijatno.

Nijesu prihvatali da žena i snaga idu zajedno.

Ili mladost i mudrost. Ili biti crn i božanstvo.

Essence: Kakve granice ste uspostavili tokom tog perioda?

Ms. Hill: Kada sam konačno rekla, "Što je dosta, dosta je".

Mislim da je javnost morala da se upozna s tim. Jednog dana u

nekoj prodavnici me je zaustavila žena i počela da me dodiruje.

Rekla sam joj "Čujte, gospođo, ne volim da me dodiruju."

I uvrijedila se. "Ne volite da vas dodiruju?!" Prije pet godina

rekla bih joj, "Okej, dodirnite me." Sada sam: "Ne želim da me

dodirujete, pustite me!" Nijesam uvijek imala snage da uradim

tako nešto. To je posebno teško kada želite da se sviđate drugima

i druge činite srećnim.

Essence: Bili ste umjetnica koja je kao ličnost mogla

da brenidira mnogo toga-parfeme, lutke, muziku,

modnu liniju, ali ste to izbjegavali. Zašto?

Ms. Hill: Plašila sam se toga. Bilo je onih stvari koje sam

mogla da iskoristim, jer su mi date rođenjem. To sam i uradila.

Moda je, na primjer, nešto za šta dišem. To je nešto što mi je

išlo od ruke, ali sam ubrzo počela da prepoznajem svoj izgled,

stil, svugdje. Nijesam baš željela da dijelim svoj stil s drugima,

već sam željela da budem samo svoja i na taj način egzistiram.

Umjesto toga vidjela sam svoje koncepte, ideje, kreativnost kako

se eksploatiše, prisvaja, kopira i reprodukuje. I to je bilo bolno.

Essence: A ljubav?

Ms. Hill: Sada shvatam da mora postojati period za ljubav.

Ona je moja hrana. Istina, moj kiseonik. Te stvari su mi potrebne.

Sigurna sam da je bilo perioda kada sam pokušavala da uskratim

sebi ljubav, ušuškana na sigurnom mjestu i onom što je meni

odgovaralo. Sve do trenutka kada sam shvatila da to ne funkcioniše

i da, bukvalno, očajnički patim za kiseonikom. Sada shvatam to

zadovoljstvo, i sposobnost da ga propoznam kao moje pravo od

rođenja. Sreća, radost, ljubav, mir su stvari na koje imam pravo

sve dok ne počnem da pristajem na kompromise ili se zadovoljim

nečim manjim.

Essence: Da li ta jasnoća došla i s tim što ste postali Ms. Hill?

Ms. Hill: Uvijek sam bila mudra za svoje godine. Učitelj.

Kada sam bila dijete, učila sam odrasle kao što sam i sama

učila od drugih. Ja sam Ms. Hill zato što znam da sam mudra

žena. To je poštovanje koje zaslužujem.