home
Artists inside
743
music_join.gif
Posts: 775
Joined: 2007-02-28

Istorija

Grupa, prvobitno pod nazivom Katarina II, je nastala 1982. godine u Beogradu, nakon raspada grupe "Šarlo Akrobata". Prvobitnu postavu su činili Milan Mladenović (vokal i gitara), Dragan Mihajlović - Gagi (gitara), Margita Stefanović - Magi (klavijature), Bojan Pečar (bas gitara) i Ivica Vdović - Vd (bubnjevi). 1984. godine grupa je izdala svoj prvi album "Katarina II". Uprkos svom visokom kvalitetu (mnogi ga smatraju najbriljantnijim debi albumom neke grupe u SFRJ), nije postigao komercijalni uspeh, zbog svog kompleksnog, umetničkog i introvertnog stila. Ubrzo nakon iѕlaska ovog albuma, dolazi do promene sastava grupe: odlaze Vd i Gagi. Kako je Gagi imao licencu na ime benda, grupa je promenila naziv u "Ekatarina Velika" ili skraćeno "EKV". U bend na mesto bubnjara dolazi Ivan Fece - Firči, a Milan ostaje jedini gitarista.

1985. godine, grupa izdaje svoj drugi album, nazvan "Ekatarina Velika". Na ovom albumu je prisutna promena u zvuku grupe. Sada je muzika brža i energičnija, ali je zadržala osobine koje će biti karakteristika svih EKV albuma: suptilnost i osećajnost same muzike i nežni, introspektivni stihovi Milana Mladenovića. Na ovom albumu se javljaju prvi hitovi: "Oči Boje Meda", "Tattoo", "Modro I Zeleno" i "Hodaj".

Po izlasku albuma, grupu napušta Ivan Fece i na njegovo mesto dolazi Ivan Ranković - Raka. Grupa 1986. godine izdaje album "S Vetrom Uz Lice". Ovaj album je veoma značajan za EKV jer ih je učinio veoma popularnim, i doneo mnogo hitova: "Budi Sam Na Ulici", "Ti Si Sav Moj Bol", "Kao Da Je Bilo Nekad", "Novac U Rukama" i "Stvaran Svet Oko Mene". Album je bio veoma brižno isproduciran, sa jakim akcentom na klavijaturama i sveopštom vedrom atmosferom. Nakon toga je usledila uspešna turneja, ovekovečena na albumu "EKV 19LIVE!86", izdatom 1987. godine.

Nakon ove turneje, dolazi do nove promene u bendu. Ivan Ranković napusta grupu, a na bubnjarsku stolicu seda Srđan - Žika Todorović. Grupa 1987. godine izdaje album "Ljubav". Ovaj album se smatra najboljim EKV ostvarenjem. Doneo je nov, drugačiji zvuk, agresivniju produkciju sa akcentom na gitarama (zasluga producenta, Australijanca Teodora Janija). Album je doneo pregršt hitova: "Zemlja", "Ljubav", "7 Dana". Na ovom albumu, gde vlada atmosfera blage uznemirenosti, iščekivanja i upozorenja se javljaju i depresivni stihovi u pesmi "Tonemo", kao predosećanje nadolazećeg zla.

1989. godina donosi album "Samo Par Godina Za Nas". Album je u početku bio oštro kritikovan zbog sveopšte mračne atmosfere i stilskog ponavljanja prethodnog albuma. Međutim, ovaj album se ipak razlikuje od svog prethodnika po znatno mračnijoj atmosferi sveopšteg osećanja da je propast blizu. Kao da je EKV predosećala raspad države, građanski rat, sankcije i sva druga zla 90-ih. Uprkos svemu tome, ovaj period je bio vrhunac popularnosti za EKV, sa velikim koncertima i hitovima "Krug", "Par Godina Za Nas" i "Srce."

Početkom 1990. godine, grupu napušta bubnjar Srđan Todorović, a na njegovo mesto dolazi mladi Marko Milivojević. Međutim, ubrzo nakon toga odlazi jedan od sastavnih članova tria koji je od 1982. godine istrajavao uz sve promene bubnjara - basista Bojan Pečar se seli u London. Ovaj događaj je bio šok za grupu i smatra se početkom njenog kraja. Od ovog događaja se grupa nećce oporaviti do samog kraja karijere.

1991. godine grupa izdaje album "Dum Dum", najmračnije EKV ostvarenje. Bas gitaru je na albumu odsvirao studijski i džez basista Bata Božanić. Album je nastao u vreme raspada države u kojoj su članovi grupe živeli i stvarali i sveopšta atmosfera gorčine koja se tih dana osećala na prostorima tada već bivše SFRJ se reflektovala na ovoj ploči. 1993. grupa izdaje svoj poslednji album "Neko Nas Posmatra" sa Dragišom Uskokovićem na bas gitari. Album je predstavljao znatnu promenu u zvuku, i doneo je toplu, pop atmosferu.

1994 godine Milan Mladenović odlazi u Brazil i tamo sa svojim prijateljem Mitrom Subotićem - Subom i brazilskim muzičarima snima album "Angel's Breath" koji će biti izdat 1995. godine. Na leto se vraća u Srbiju, nakon čega je bilo planova o novom EKB albumu "Ponovo Zajedno", ali nažalost, do njega nikad nije došlo. Milan je otkrio da je oboleo od raka pankreasa i 5. novembra 1994. godine umire u Beogradu. EKV je prestao da postoji. 1998. godine u Londonu je od srčanog udara umro Bojan Pečar,a 19. septembra 2002. godine je u Beogradu umrla Margita Stefanović. Prvobitni bubnjar, Ivica Vdović je umro 1992. godine, tako da cela prvobitna postava više nije sa nama.

EKV je svojom muzikom značajno uticala i još uvek utiče na mlade bendove u Srbiji. Ipak, mnogi bendovi su uglavnom bezuspešno pokušavali da prosto iskopiraju njihov stil i kvalitet.

Diskografija

Neko nas posmatra (1993.)
lbumi
"Katarina II" (RTV LJ, 1984.) - kao Katarina II
"Ekatarina Velika" (RTV LJ, 1985.)
"S vetrom uz lice" (RTV LJ, 1986.)
"EKV 86 LIVE" (RTV LJ, 1987.) - uživo
"Ljubav" (PGP-RTB, 1987.)
"Samo par godina za nas" (PGP-RTB, 1989.)
"Dum Dum" (PGP-RTB, 1991.)
"Neko nas posmatra" (PGP-RTS, 1993.)
"Live '88." (Global Music, 1997.) - uživo
"Kao u snu: EKV Live '91." (EKV Records, 2002.) - uživo

Kompilacije
"Kao nada, kao govor, kao more" (PGP-RTS, 1998.)

Izvor: Wikipedia


Submitted by NITRO_RAZREDJIVAC on 6. March 2007 - 21:10.
write to author |

Posts: 775
Joined: 2007-02-28
Slike

Malo slika


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


6. March 2007 - 21:16
write to author

Posts: 97
Joined: 2007-03-01
Jooj!

Ovo je jedini domaci bend koji i dan dans kad ga slusam samo ispustim ono jedno "uh"...a onda se raspiz...!

--

I wish i had a metal heart
i could cross the line


7. March 2007 - 0:22
write to author

Posts: 640
Joined: 2007-02-13
bedak

sto vise niko nije ziv osim bubnjara :( sjajan bend, ali eto.. desilo se to sto se desilo


7. March 2007 - 9:52
write to author

Posts: 6
Joined: 2007-03-08
Zal za Ekatarinom!

Ja pripadam nesto mladjoj generaciji, koja bas i nije odrastala uz njihovu muziku, ali mogu da kazem da su bili, ali da su i sve do danas ostali najkvalitetniji bend sa ovih prostora! Meni se licno najvise svidja pesma "Anestezija", ali mogu da kazem da ima jos bar 30-ak pesama visokog kvaliteta! SLAVA IM!!!


8. March 2007 - 13:36
write to author

Posts: 775
Joined: 2007-02-28
Slusao sam mnoge komentare

Slusao sam mnoge komentare na net-u ljudi pricaju za EKV da je nas Pink Floyd. Ja nekapiram zasto


8. March 2007 - 20:19
write to author

Posts: 190
Joined: 2007-01-30
dugo sam mislio da je ekv najbolji bend na svetu

ozbiljno.
danas nisam bas toliko siguran u to. ali nisam ni potpuno odustao od te ideje.


14. March 2007 - 10:42
write to author

Posts: 1916
Joined: 2007-03-06
ja bila ove subote na

ja bila ove subote na koncert benda krug-tribut to ekv, sa njima nastupali i ljudi koji su nekada svirali se ekv, tanja jovicevic je pevala ii bilo je extra :) :roll: :yeah:
p.s. i nije samo bubnjar zhiv, pojavio se i firchi na ovom koncertu :)


28. March 2007 - 23:56
write to author

Posts: 284
Joined: 2007-04-24
neko se setio konacno!!

U cast ovoj divnoj temi postavljam nesto sto sam i onako planirala da stavim u blog pa evo...

Da zaista mislim da zasluzuju pet minuta paznje...

zelim da podelim..secanje na njih...
KAO DA JE BILO NEKAD ...

I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu
Pod velikim svetlim suncem, pod velikim svetlim svodom
Rucali smo meso, glodali smo kosti dobrih zivotinja
Mi imamo snage, mi imamo snage za jos jedan dan

Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan
Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan

Prolaze brodovi, trube u cast, zvone na uzbunu
Djeca uce da placu, djeca uce da poznaju svoj glas
U toplim jaslama, u hladu bora, pod zidom cempresa
Mi menjamo nasu noc, za neki tudji dan, za neki tudji dan

Mi menjamo dan za noc, mi menjamo noc za dan..

____________________________________________________________________________

 Cetiri godine kasnije

Svetozar Cvetkovic (17 Septembar, 2006 - 23:10)

Skloni smo zaboravu, dogadaja a najviše ljudi. Dragih ljudi... San koji je nosio njeno ime upoznao sam '78 godine prošlog veka na rodendanu mog školskog druga. Imala je 19. Osmeh, svima kasnije znan, a zauvek tajnovit. Na moj dvadeseti mi je donela Berlin Lou Reeda upakovan u paus ispunjen njenim crtežima i natpisima, slovima autenticnog dizajna. Pod njima se nazirala slika sa omota kasnije omiljenog albuma i muzike citave jedne generacije.

U prevreloj hotelskoj sobi Atinskog hotela zaboravljenog imena sam joj otvorio kutiju svojih tajni, a ona poželela da mi spakuje stvari za povratak sa ekskurzije.

Onda se uplailo svetlo, bio je jedan moj ispit, izašli smo zajedno, ona sela za pianino, ja govorio Brehta. Pevao songove Weill-a i Eisler-a....Virtuozno me vodila kroz zamršenu melodiju songa koji su vec otpevali Jim Morisson i David Bowie – O moon of Alabama, we now must say good bye....

Dobro sam prošao na ispitu...

Odlicno smo prošli...

Putovali smo, igrali, van Akademije, u SKC-u, na Festivalima, u provinciji...

Išla je ispred vetra.

Nije išla tudim tragovima, a njene nisu uspevali da prate.

Govorila je svojim jezikom koji sam pokušavao da naucim, mislila samo svojim mislima ciji se sistem kretao moždanim vijugama brzinom koja se samo buducnošcu mogla pratiti.

Pisala je znacima, ne slovima, pa i kad bi bila slova, to su bili samo njeni znaci...

Da kaže, ne i pokaže, koliko je boli...

Godinama tako.

Gledala je tamnom dubinom i osmehom koji nije nikad nagoveštavao srecu. Pa ipak volela je one kojima je nedostajala pomoc a istu nije umela da primi.

Živela je u sobi sa svojim klavirom, u susednoj spavao otac, malo dalje i još dalje majka.

Jedne noci zazvonio je telefon – slušaj ovo...- rece

Iza treptaja membrane na telefoskoj slušalici, razlivao se ton orgulja koje dubinom u tom trenu podsecaju na zvuk nekad cuvenog tria Emerson Lake & Palmer, a potom glas, i stihovi rodeni njenim mislima...

Kako da ih shvatim?

Kako ce ih shvatiti?

- Šta kažeš? – upita, a tonovi se i dalje razlivaju u daljini

Ah, kako sam bio nespretan:

- Iseci, iseci, iseci......- želeo sam da dam neku primedbu.

A bilo je genijalno.

I ostalo tako.

Nema primedbi.

Jedne noci u Japanu je dobila nagradu na nekom važnom arhitektonskom konkursu za rad na projektu koji je ležao na pokrovu crnog klavira u njenoj sobi. Radovala se, ali manje od mene...

Jedne noci smo se razdvojili pred ulazom u Smiljanicevoj ulici, popela se gore, a ipak nije otišla kuci...

Tražio sam je, završio noc pod prozorom na istoj adresi i zabijenim automobliom u banderu preko puta ulice, kad sam je napokon našao.

- Nisam mogao da te pronadem, vidi šta sam uradio zbog tebe!!!

- Ne zbog mene, nego zbog sebe – dobrocudno se nasmejala mojoj šteti.

Krila je od mene, ali ne i sebe...

Pa opet, naucio sam toliko mnogo od nje.

Zapravo sve.

Oblike, misli, reci, prošlost...

Buducnost je nije htela.

Ostavljala je drugima.

Na ispracaju njene majke, njen plemeniti otac mi je došanuo – cuvaj je, sama je...

Na ispracaju njenog oca, koracala je sama za kovcegom u nevelikoj pratnji, sa jednom belom ružom u ruci.

Ruža je završila na tamnoj hrastovini u trenu kad se okrenula i naredbodavno izgovorila – Vodi me nekud!!!

Vozio sam nekud pod mostovima, tamo je izašla i dugo se nije javila...

Hodala je gradom sa toliko ljudi oko sebe, a bila neizmerno sama.

Javljala se ponekad, došla u ludilu poslova koji me okružuju, sela i tiho posmatrala šta smo ostavili za sobom....

Bila je kasna noc, nakon predstave u garderobi Sava Centra, jesen 2002.

Skidajuci belinu šminke sa lica, neko je pokucao na vrata. Na njima poznato lice jednog od zaposlenih.

- Bila je jedna devojka, ostavila neku poruku za tebe – dao mi je presavijeni papiric istrgnut iz nekog bloka išpartanog bledim linijama na kocke.

Otvorio sam.

Nesigurnom rukom ispisano:

Cvele, danas je umrla Magi...

Pred zamucenim ogledalom ocima namašcenim kremom za skidanje tena, život se premotao u nekoliko sekundi.

Na bežanijskom groblju Košava je brisala tragove ka udaljenoj parceli nepoznatog broja. U pratnji nešto prijatelja, muzicara, bez rodaka...
Nema ih.

I moja „rec" na kraju.

Nedostaje mi.

Dobri duh ovog grada.

Njenu muziku ne pevušim – placem je.

a pamtim, Magi..


30. April 2007 - 16:50
write to author

Posts: 481
Joined: 2007-02-23
EKV Fanatic

Definitvno nas najbolji band,grupa ispred svog vremena,njihove pesme i danas zvuche mnogo bolje i modernije od pesama danasnjih nasih a i stranih bendova.Fenomenali tekstovi,neverovatne glasovne sposobnosti Milana Mladenovica i naravno kao sto sam vec rekao muzika ispred svog vremena,a i ja kao i Ivanmatavulj sam mislio a i dalje mislim da je EKV najbolji band na svetu.Krivo mi je naravno sto nisam imao sansu zbog tragicne sudbine svih clanova grupe da ih vidim uzivo,a verujem da su sada medju nama da je to bend koji bi sigurno doziveo svetsku slavu. Svaka chast sto si se setio da otvoris ovaj fan club.

milan m

milan ekv

Sharlo

Milan & Magi 80’-te

spomenik


12. May 2007 - 1:58
write to author

Posts: 775
Joined: 2007-02-28
ej na ovoj zadnjoj slici je njegov grob

a gde je on sahranjen na kom groblju?


13. May 2007 - 16:14
write to author