Opet špagete sa vegetom!

„Što to znači?“ Ne znači ništa, jer ni misterija ne znači ništa, ona je nespoznatljiva“.

Napunio sam se. Pretovario čak. Teško mi je i hodati postalo, samo sam gmizao zadnjih dana. Dana?

Koliko li nas je večeras

što zurimo u bjele zidove vreli,

napeti,spremni da idemo

To je to!

nema barikada

prolaz za mene

I za

koliko još nas?

-Stari, nema mjesta za kukanje. Brzina je to. Pregaziće te zvijeri. Moraš se trznuti, nešto raditi, pa ne možeš stalno ovako. Blejati!

     Smjena dana i noći. Crno zamjenjuje bjelo. Nema to veze sa malim životom. Svejedno, koliko je sati, koje je doba, kad i gdje!

Eto, nekad sjediš i uživaš

Čist, opran i namazane kose

glatkih cipela i svjetlih zuba

sediš i uživaš

ako znaš to da radiš.

     Arhitekta je tog jutra bio izrazito mamuran. „Izrazito“ jer je prethodnu noć puno pio?

Gledam u plavo nebo i u žuto sunce. Oblaci stoje i ne miču se.  Gledam u Njega, raširenih zjenica, jer ja to mogu. Malo zelene krošnje, pokriva jato crnih ptica.

      Nisam se trudio oko nje!